Astrodrom

16.09.2010., četvrtak

Ostaviti sve

Radi čega god da se netko odluči na ovakav potez ili ga je prisiljen napraviti radi vanjskih okolnosti, uvijek je jednako teško. Godinama ili cijeli jedan život ulažete u neke stvari – u ljude, u odnose, u posao, u hobi. I onda shvatite da ne možete dalje ako jednostavno ne ostavite sve to iza sebe. Gorke trenutke zajedno s onim slatkima. Jer da je to jedini način na krenete dalje. Da se razvijate. U posljednje vrijeme često mi sjećanja na neke ljude kojih više nema ili s kojima radi nekog razloga ne dijelim više život izmami suze na oči. I to da više ne mogu biti onako bezbrižna kao što sam bila, da ne mogu imati onu istu bezazlenost i nevinost čak i kada sam radila loše stvari. I te loše najčešće sam činila nenamjerno. Oni koji prate što pišem neko vrijeme znaju kroz kakvu fazu prolazim. Ali i to je dio života.

Nego, inspiracija za ovaj post karta je koja se pojavila na mom profilu na jednoj društvenoj mreži. I koja je (barem što se za neko vrijeme tiče) stavila 'točku na i' na neka moja razmišljanja. Razmišljanja koja su lutala od ekstrema do ekstrema kako to kod mene uglavnom uvijek ide (ipak mi je Merkur u aspektu s Plutonom). U međuvremenu sam napisala tri posta od kojih možda niti jedan neće ugledati svjetlo interneta. Ali blog pišem prvenstveno radi sebe, a ako poneki od vas prijeđe sa mnom dio puta jer mu je dovoljan samo pogled na ono što pišem da shvati u čemu je stvar, zahvalna sam. Danas i otkad je svijeta i vijeka teško je naći suputnika u životu. Ljudi u naše živote dolaze i odlaze, napuštaju nas, ponekad se ponovo vrate. Tako je to. Iako je tužno, ali je tako.

Dakle, tarot karta. Osmica čaša. Možda najteža od svih karta ove boje malih arkana. Vrlo Škorpionska. Vrlo Plutonska. Govori o nužnosti. I o neminovnosti. I o neizbježnosti. Govori o tome kako morate praktički odrezati jedan dio sebe. Ono što možda smatrate integralnim, neodvojivim dijelom sebe. Ono što vam možda daje osjećaj identiteta. Ali ili tako ili nikako. Situacija se ne može riješiti ni na koji drugi način. U Rider-Waite tarotu vidimo čovjeka koji se udaljava od osam posloženih čaša. Noć je. Na nebu je posljednja mjesečeva četvrt – dakle, nešto se dovršava, zaključuje, zatvara. Vrijeme je za konsolidaciju i prikupljanje iskustava i snaga za novi ciklus. Na koji ćemo, doduše, još pričekati. Čini se da je čovjekov hod težak, uostalom, oslanja se na štap pri hodu. A kako i ne bi, iza sebe ostavlja ono što je tko zna koliko vremena stvarao – čak osam napunjenih čaša, simbola emocija, simbola odnosa u koje je ulagao i koje, eto, mora napustiti. Ali mora se. Ne zaboravite kako su čaše pune, dakle, još uvijek ima tih emocija, još uvijek se ima što doživjeti i osjećati, ali on odlazi.

Photobucket


U Mitološkom tarotu prikazan je Psihin put u podzemni svijet. U ovom tarotu cijela boja čaša povezana je s mitom o Erosu i Psihi. Nakon što ju je Eros napustio, Psiha je spremna učiniti sve kako bi vratila njegovu ljubav. Pa čak i otići u podzemni Had (iz kojeg se smrtnici ne vraćaju kada jednom uđu) kako bi od same kraljice Perzefone namolila čarobnu pomadu za Afroditu, kako bi ova bila još ljepša. Pred mladom Psihom težak je izbor, njezina odluka je teška, što se dobro vidi na ovoj karti. Također, ovu kartu možemo nazvati prepuštanja sudbini koja neminovno tu i tamo pokuca na vrata svakog od nas. Zanimljivo, ali mjesec je na ovoj verziji karte u prvoj četvrti, dakle, govori o nekom novom početku, o aktivnosti koja se razvija, govori o inicijativi. Da, nakon ulaska, boravka i izlaska iz Hada Psihu je čekao novi početak s njezinim voljenim. Jer je uspjela i radi svoje iskrenosti i radi svoje hrabrosti da uopće siđe u podzemlje dobiti od Perzefone ono po što je bila došla. Transformacija je uspjela što se vidi kasnije u devetki i desetki čaša. Ali što se mene tiče, ja sam još uvijek kod osmice, teška srca, ali shvaćam da su neke stvari neminovne. I nemam previše izbora.

- 22:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Opis bloga

Moj mail