Astrodrom

Vidim da mi je krenula nova serija postova. Malo pauziram s plutonijadom, ali vjerujem da će biti još prilike za pisanje o toj temi. Nekako mi se na prethodnu temu kašnjenja odnosno inzistiranja na točnosti onih koji se sami nisu sposobni isto tako ponašati nadovezuje ovaj post. Isto koliko se treba potruditi da sami činimo ono što zahtijevamo od drugih toliko teško je započete projekte i stvari u životu i dovršiti. Priznajem, teško privodim stvari kraju, odnosno nije moj problem toliko nešto završiti koliko neprestano analiziram i razmišljam je li baš vrijeme za završetke, treba li još nešto dodati, a na kraju krajeva ponekad jednostavno izgubim volju i motivaciju da stavim ´točku na i´ na neke stvari.

Za dovršavanje su u Zodijaku, vjerovali ili ne, zaduženi promjenjivi znakovi odnosno Blizanci, Djevica, Strijelac i Ribe. Pretpostavljam kako biste Djevicu vrlo lako povezali s dovršavanjem stvari, ali ovu trojku… Na prvi pogled čini se da nitko nije dalje od dovršavanja stvari od njih. I nije to baš toliko daleko od istine. Jer dovršiti nešto nije lako. Neprestano postoji premišljanje – krenuti dalje ili ipak ostati tamo gdje smo trenutno. Svaki završetak znači i novi početak, a za novi početak treba imati odlučnosti i hrabrosti, energije i motivacije, nije jednostavno početi iznova i to svi mi dobro znamo. I zato je zapravo logično što su promjenjivi znakovi zaduženi za završavanje stvari i što jedan od najnejasnijih i svakoj definiciji izmičućih znakova, Ribe, dolazi na samom kraju Zodijaka završavajući, zaključujući tako cjeokupan ciklus. To je zapravo i logično. Kako bismo počeli nešto novo, moramo napraviti rezime, sažetak prethodnog perioda, spremni suočiti se s vlastitim propustima u jednakoj mjeri kao i s vlastitim uspjesima. I jedni i drugi dio su naših iskustava i naših života.

U osobnom horoskopu, završetak završetaka je posljednja, dvanaesta kuća horoskopa. Njezino značenje je slojevito, i kao kod svih drugih vodenih (4. i 12.) kuća, teško do kraja dokučivo. Ali ako bih pokušala pojednostaviti stvari, ja je nekako doživljavam kao skladište u koje istovarujemo sva naša iskustva, posebno ona na koja se baš ne želimo podsjećati i sve ono što ostavljamo ´za poslije´. A koliko se god nama činilo da to ´poslije´ neće tako skoro, ono kad-tad dođe. I zato valjda svi tako teško dovršavamo stvari. Kada krenemo u proces dovršavanja moramo pročešljati sva ta iskustva, posložiti ih, presložiti, prožvakavati, neka na kraju odbaciti, a neka sačuvati u sjećanju kako bi nam poslužila kao vrijedna lekcija. Na kraju balade, shvatimo kako je život složen, isprepleten dobrim i lošim, i kako smo i mi, imali i svojih svijetlih i svojih mračnih trenutaka. Još nešto. Kada nešto završimo, izuzmemo li zadovoljstvo radi podvlačenja crte, istovremeno se opraštamo s prošlošću, možda i s dijelom sebe, s onim svojim nekadašnjim ´ja´ koje iako smo možda već prerasli, još ga uvijek smatramo svojim i osjećamo tugu radi zatvaranja jednog životnog poglavlja.

Još jednom, teško je dovršavati. Posebno velika životna poglavlja. Ali je to istovremeno neizbježno i potrebno kako bismo napredovali u svakom pogledu.

Ono što definitivno nije moja osobina je točnost. Prisiljavam se u situacijama koje to zahtijevaju da poštujem vrijeme i zahtjeve drugih no što se mene tiče (naravno u nekim razumnim granicama) točnost u minutu i nije mi baš nešto značajno u životu. Tu se moram ispraviti što se tiče astrologije jer sami astrološki izračuni zahtijevaju točnost i preciznost i to je nešto čega se nastojim držati. Nego posljednjih dana susrećem se s pitanjima tipa ´a kada točno´. I sve bi bilo ok kada ta pitanja ne bi postavljale osobe koje su s točnošću posvađane otkad ih ja znam. Dakle, govorimo o onima koji nesmiljeno kasne, ne poštuju dogovore ili ih tumače onako kako im odgovara, stoput se predomišljaju i onda mrtvi hladni dolaze kasno, bez isprike. Jedna od mojih parola je da ne činiš drugima ono što ne želiš da drugi čine tebi i da ne zahtijevaš od njih ono što sam nisi u stanju učiniti. Ali ima onih koji to čine. Ruku na srce, većinom i nisu svjesni toga što rade, da im ukažete na to, smrtno bi se uvrijedili i mislili kako ono što im govorite nema veze s njima. A ima. Jer da prihvate sebe, vjerojatno bi imali manje problema i sa sobom i sa drugima. Slično se može reći i za svakog od nas.

Nego kada razmišljam o onima što žele ´točno znati´ i njihovom ponašanju koje sve samo ne tako striktno i točno, onda se sjetim polariteta Djevica – Ribe. Jer upravo ova dva znaka najbolje oslikavaju tu priču o ´kad točno´. Ako govorimo o tipičnim osobinama znaka Djevice onda su to preciznost, točnost, organiziranost, analitičnost, racionalnost. Prava Djevica uvijek točno zna gdje joj se što nalazi, odgovorna je i pouzdana i zato nije ni čudno što ovaj znak u svim astrološkim kuharicama svrstavaju u idealne kandidate za tajnicu. To je nije samo priča, one su doista takve. Nasuprot Djevice nalazi se znak Riba koji je, kao što im njihova pozicija kaže, sušta suprotnost znaku Djevice. Ribe su vječito u oblacima, spontane, rastresene, neorganizirane, uglavnom na ´vi´ s vremenom, obavezama, rokovima. Zato se ova dva znaka mogu tako dobro nadopunjavati, naravno, ako su spremni na malo ustupaka i kompromisa. Međutim, kao i kod svih opozicija u horoskopu, bilo da se radi o planetima ili znakovima koji su u opoziciji, relativno često se događa da živimo samo na jednoj strani – dakle živeći samo jedan planet ili znak u opoziciji dok onaj drugi prilično uspješno projeciramo na druge ili doživljavamo kroz ono što nam se događa. U svakom slučaju to nešto ´drugo´ nema nikakve veze se nama. Ali nažalost ima kad se kačimo na to, komentiramo, ljuti nas, uzrujava. Jer da nema veze s nama, moguće je da to uopće ne bismo niti primijetili. Zato je i meni ovo ´kad točno´ zapelo za uho. Zato što sama baš nisam točna i najčešće mi to nije važno pa to isto ne zahtijevam niti od drugih. A još više jer ti isti koji ´točno´ moraju znati bivaju prilično ležerni kada je njihova vlastita točnost u pitanju – kada smo već kod cjepidlačenja…

Na jednom društvenoj mreži postavila se zanimljiva tema - je li ipak u nekim godinama kasno za napraviti neke stvari ili jesu nam u životu sve mogućnosti uvijek otvorene. Većina diskutanata inzistirala je na tvrdnji kako nema ograničenja za one koji nešto žele i da nikad nije kasno ni za što. Iskreno, ne bih se složila s tim. Da mi je možda 10 ili 15 godina manje, možda bih razmišljala drugačije. U dvadesetima pa čak i u tridesetima pogled na mogućnosti i budućnost izgledaju neograničeno. Ipak, vrijeme čini svoje. Neke stvari u nekim godinama izgledaju smiješno koliko god se mi osjećali mladima iznutra (vjerujem da se mnogi od nas još uvijek osjećaju kao da im je dvadeset koliko god da su te godine za njih davna prošlost). Danas mi nije više toliko smiješna izjava mog tate kada sam bila dijete, a on svako toliko govorio kako je čovjek mlad onoliko koliko se osjeća mladim.

Također, dobro se sjećam rečenice jedne moje kolegice s astrološkog fakulteta. Reče mi kako život i životne perspektive izgledaju drugačije nakon Saturnovog povratka (čitaj nakon 30. godine života). Blažena astrologija, uvijek lijepo razgovaramo u nekim čudnim šiframa i sve nam je jasno. Kako sam u to doba bila par godina pred Saturnovim povratkom mogla sam samo slegnuti ramenima. Ali doista, nakon Saturnovog povratka stvari izgledaju drugačije. Do tog doba, svijet izgleda kao izvor beskonačnih mogućnosti. I doista jeste do 30. godine života u svakom pogledu. Čini vam se da ste besmrtni, beskrajni, a svijet samo čeka nas vas. Ne, nisam 30. godinu života doživjela kao neku tragediju. Čak mogu reći kako su mi tridesete bile puno bolje od dvadesetih, više sam uživala, bolje se provodila i svega toga bila itekako svjesna. Ali činjenica je da tridesete nisu dvadesete i da više nemaš ni afiniteta ni gušta raditi iste stvari kao onda. Što se tiče četrdesetih i više, možda, ako budem još onda pisala, jednog lijepog sunčanog dana napišem nešto i o tome.

Što znače ograničenja naučili su i ulagači na burzi vrijednosnih papira 2008. godine. 2007. godina bila je zlatna godina ulaganja, svi smo pratili tržište vrijednosnih papira (dobro, ja nisam), radnici su postali ulagači na burzi, pričalo se o velikim zaradama u ulaganjima u investicijske fondove. Tako je i bilo. A zapravo nije ni čudno jer su Jupiter i Pluton zajedno bili u znaku Strijelca – dva planeta koji potiču ekspanziju do krajnjih granica (do granica eksplozije kao što će nažalost mnogi osjetiti na vlastitoj koži već sljedeće, 2008. godine) u znaku koji vjeruje da mu je samo nebo granica. Kako god, tko je 2007. jamio, jamio je. U 2008. godini Jupiter je ušao u znak Jarca, a nakon njega kratko i Pluton i rezultat je bio posve logičan – svi super ekstraprofiti survali su se brzinom munje. Dakle, pokazalo se da ekspanziji ima kraja. A pokazat će se još više jer će Pluton boraviti u znaku Jarca još dobrih desetak i više godina. Imamo materijala za proučavanje.

Po prirodi sam nepopravljiv optimist no također mislim da u životu postoje određena ograničenja koja ipak ne možemo prevladati. Malo ih je, ali postoje. I treba toga biti svjestan. Ovaj život i ovo materijalno postojanje nije bajka. I Saturn dolazi poslije Jupitera odnosno poslije ekspanzije dolaze ograničenja.

Gledam neki dan intervju s jednom našom glazbenom divom. Pitaju ju je kako to da nije postala majka. Ona reče kako je i biti majkom karijera sama za sebe i kako kada nešto radiš da se tome moraš posvetiti u potpunosti. Kada malo bolje razmislim, posvećenost nije nešto što karakterizira ova naša, nazovimo ih tako, moderna vremena. Svi smo rastrgani između puno različitih obaveza, želja, planova i teško nam se nečemu posvetiti onako baš kako treba. Svi funkcioniramo multitasking, dakle, često radimo više stvari istovremeno.

Govorimo li o multitaskingu iz astrološke perspektive, nećemo pogriješiti povežemo li ga s Merkurom. Upravo nam on daje sposobnost činiti više stvari istovremeno, promatrati jednu te istu stvari iz više različitih perspektiva, mijenjati mentalne pozicije. Ako je položen u odgovarajućem znaku, na primjer u Blizancima ili Strijelcu, dovest ćemo paralelne radnje do savršenstva iako je prilično upitno kakve će kvalitete biti ono što smo napravili. I to je problem u multitaskingu – prilično je upitno kakva će biti kvaliteta onoga što na taj način radimo. To je i problem s jakim Merkurom u horoskopu – dobijemo na dar izvanredne sposobnosti, ali ponekad može predstavljati problem kako da ih zaista upotrijebiti. Jer se može dogoditi kao u onoj priči o kravi koja daje puno mlijeka pa na kraju sve to mlijeko prolije. :-) Zapravo je puno bolje kada je takav potentan Merkur zauzdan nekim Saturnovim aspektom, možda čak i retrogradan – iako neće biti tako lepršav i blagoglagoljiv baš će kroz tu borbu da se izrazi izvući najbolje iz sebe.

Sam po sebi, Merkur je neutralni planetarni princip što mu i daje takve izvanredne sposobnosti promatranja, analiziranja, prikupljanja i distribuiranja informacija. No, nisu to jedine kvalitete koje ima – osim Blizancima, Merkur vlada i znakom Djevice (neki tvrde da vlada znakom Djevice, neki da je egzaltiran u njemu – zanimljivo je kako se ta debata među astrolozima nije riješila do dana današnjeg što govori o neuhvatljivoj Merkurovoj prirodi). Znak Djevice je, za razliku od znaka Blizanaca, manje filozof i teoretičar, praktičan je i spretan te zna kako da upotrijebi svojih deset prstiju i to do samog savršenstva. Merkur u Djevici govori o drugom vidu njegova izražavanja – sposobnosti da precizno napravi i najdelikatnije radnje. I to je Merkur. Iako ne multitasking. I jedan i drugi vid izražavanja ima svojih prednosti. I nedostataka, naravno. Samo mi se ponekad čini da će mi se od svega o čemu moram razmišljati i napraviti zavrtjeti u glavi.

Nerijetko na astrološke konzultacije dolaze osobe koje žele nešto više znati kako izgleda njihov odnos s bliskim im osobama iz ´zvjezdane perspektive´. Ipak, oni koji imaju problema u svojim osobnim vezama ponekad ne ograničavaju svoju radoznalost samo na one s kojima su povezani nego i na treće osobe – najčešće se radi o nekom iz prošlosti njihovog partnera za kojeg smatraju kako se upliće u njihov odnos ili nekom njihovom prijatelju ili prijateljici. Takve situacije su prilično nezgodne za astrologa-savjetodavca. I inače u svim savjetodavnim zanimanjima uvijek je delikatno pitanje granica između savjetnika i klijenta. Jer, bez obzira na prihvaćanje i razumijevanje klijenta od strane terapeuta, granica se negdje mora utvrditi. A reakcije klijenata na te granice su raznolike – neki to prihvate dok su neki ljuti do te mjere da takav postupak terapeuta smatraju neoprostivom izdajom.

Nego vratimo se složenim međuljudskim odnosima. I trećim osobama koje su u nekim slučajevima povremeni, a ponekad stalni članovi tih odnosa. Kada su u pitanju treće osobe, dvije planete možemo uzeti u razmatranje – Neptun i Pluton. I Neptun i Pluton mogu označavati ljubavne trokute. No zašto uopće ljubavni trokut? Kada nešto u odnosu dvoje ljudi ne funkcionira ili nedostaje jedno od njih (ponekad i oboje) umjesto da traže rješenje svojih problema, ono što im fali jednostavno potraže na drugoj strani, u nekoj vrsti odnosa s nekim drugim. Kako god oni objašnjavali tu drugu vezu, zapravo je ona nadomjestak za neispunjenost u, da tako kažem, bazičnom odnosu. A pitanje je ima li uopće smisla biti u nekoj vezi ako vam u njoj nešto nedostaje?

Međutim, te ´treće osobe´ često su dežurni krivci za sve što ne valja u nekoj partnerskoj vezi. Umjesto da stvari otvoreno rasprave sa svojim partnerom/partnericom, curom/dečkom, suprugom o onome što smatraju problemom u svom odnosu, okrivljuju nekoga tko zapravo nema direktne veze s njima i njihovim nesuglasicama s partnerom. Ta ´treća osoba´ idealan je teren za negativne projekcije i za sve što ne valja ili ne ide onako kako smo zamislili u našoj vezi, kriva je upravo ta treća osoba. Naravno, ne naš aktualni partner. Kada o tome razmislim, cijela ta priča ima naglašenu Plutonsku simboliku. Temu zavjere, strasti, seksa, neke treće tajanstvene i moćne osobe koje da nema sve bi bilo savršeno u našem malom raju za dvoje. No, je li baš tako? Od svih planeta, Pluton je najpogodnije mjesto za psihološke projekcije, on je princip koji potiskujemo i negirajmo njegovo postojanje, iako je s druga strane snaga koja nas transformira i preporađa, na neki način gotovo da je izvor života. Možda bi i tako ta ´treća osoba´ zapravo bila odgovor ili objašnjenje za ono što se događa s našom vezom ili brakom. U svakom slučaju, kada se pojavi netko treći, doista bismo se trebali zapitati zašto se to uopće dogodilo. Treba li nešto promijeniti u našem partnerskom odnosu? Ili je jednostavno svemu došao kraj pa trebamo krenuti dalje? U svakom slučaju, divim se onima koji vode paralelne živote. Kako god da okreneš, čini mi se da bi se energija i vrijeme koje potroše za te paralelne slalome mogla puno bolje iskoristiti.